Ljubavne i humoristične istovremeno, takve su pjesme Krešimira Pintarića. On se ne bavi s poezijom s velikim P, nego ide u rudnik kafića, posla, ljubavnih uzdisaja i ostalih sitnica koje život čine životom. Pišući pjesme, gotovo kao da ispisuje kratke priče o banalnostima, Krešimir Pintarić stvara jasnu i konkretnu poeziju. U njegovim pjesmama pjesnikovo ja se otkriva i razotkriva, ali uvijek ostaje privlačno. Divovski koraci nisu još jedna u nizu zbirki poezije kakve se nemilice tiskaju, oni su koraci Krešimira Pintarića prema publici koja će možda, upravo zahvaljujući njemu, opet prigrliti poeziju.
Pintarićev je stil apsolutno paradigmatičan primjer novog trenda među mlađim naraštajem u suvremenome pjesništvu, a koji pokazuje osobitu sklonost k ispisivanju značenjski jasnih, transparentnih stihova s uporištem u realističkome pripovijedanju. […] Na sadržajnom planu Pintarić, pak, nudi duhovite fragmente svoje svakodnevice, odnosno odlomke života urbanog marginalca, pri čemu središnje mjesto zauzima ciklus ljubavne poezije, ispisan na prilično duhovit i inventivan način. Naslovljavajući ciklus “Kako Krešimir Pintarić zamišlja ljubavnu poeziju na kraju XX. stoljeća”, autor pokazuje svijest o potrošenosti jedne kompleksne teme u današnjoj vladavini cinizma ili, pak, komercijalizacije s druge strane, ali ipak ustrajava u progovaranju o vlastitoj emotivnoj intimi (unatoč patetici i kiču kao Scili i Haridbi suvremenog tematiziranja ljubavnoga) i pri tome, naravno, uspijeva.
– Igor Gajin, Glas Slavonije
Ljubavne i humoristične istovremeno, takve su pjesme Krešimira Pintarića. On se ne bavi s poezijom s velikim P, nego ide u rudnik kafića, posla, ljubavnih uzdisaja i ostalih sitnica koje život čine životom. Pišući pjesme, gotovo kao da ispisuje kratke priče o banalnostima, Krešimir Pintarić stvara jasnu i konkretnu poeziju. U njegovim pjesmama pjesnikovo ja se otkriva i razotkriva, ali uvijek ostaje privlačno. Divovski koraci nisu još jedna u nizu zbirki poezije kakve se nemilice tiskaju, oni su koraci Krešimira Pintarića prema publici koja će možda, upravo zahvaljujući njemu, opet prigrliti poeziju.
– Sibila Serdarević, Gloss